Belgijanci koriste 4 plastične kese godišnje. Ova brojka dolazi iz Eurostatovog izvještaja za 2023. Letonija je na 209. Obje zemlje su u EU i obje podliježu istoj direktivi.
Eurostat prati ove podatke od 2018. Te godine prosjek EU je bio 95. Do 2023. pao je na 65. Najveći pad imala je Švedska, koja se smanjila za 131 vreću tokom pet godina. Ali i Švedska je krenula od visoke osnove. Litvanija je 2018. bila na 396, sada 124, što je značajan pad, ali još uvijek daleko od cilja EU od 40.
Zašto Belgija može postići 4? Njihove naknade za odvoz otpada obračunavaju se po zapremini. Bacite više, platite više. Plastične kese su uključene u obračun. Poljska na 7, Portugal na 14. Sve ove zemlje su ispunile cilj. Ali šta se dešava sa letonskim 209? Izveštaj to ne objašnjava jasno. To mogu biti različite statističke metode, ili jednostavno velika upotreba.
Irska priča je ispričana mnogo puta. 4. marta 2002. godine uveli su porez od 15 eura. Prije toga, godišnje je bilo u opticaju 1,2 milijarde vreća, 328 po glavi stanovnika. Nakon uvođenja poreza, potrošnja je pala za 90% u roku od nekoliko mjeseci, po glavi stanovnika je postala 21. Povjerenici za prihode prikupili su 3,5 miliona eura u prvom kvartalu. Do 2006. godine, per capita se vratio na oko 30. Vlada je podigla porez na 22 eurocenta u julu 2007. Ova stopa se od tada nije promijenila. Web stranica Gradskog vijeća Corka prikazuje 22 centa.
Danska je krenula drugim putem. Počevši od 1994. oporezovali su trgovce na malo, a ne potrošače. Prodavci ili sami preuzimaju troškove ili ih prenose na kupce. Većina je odlučila da to prenese dalje. Do 2014. Danci su koristili oko 4 po glavi stanovnika. U to vrijeme bio je najniži u Evropi. Sada je Belgija niža.
Situacija u Kini je složena. "Naredba o ograničenju plastike" od 1. juna 2008. godine zabranila je ultra{3}}kese tanje od 0,025 milimetara i zahtijevala od supermarketa da obezbjede druge plastične kese uz naknadu. Istraživanje koje je citirala Nacionalna komisija za razvoj i reformu iz 2016. kaže da su se torbe u supermarketima i trgovačkim centrima smanjile za više od dvije-trećine. Ali istraživanje koje je 2021. objavio Šangajski univerzitet Jiao Tong (u časopisu Waste Management) ukazalo je na problem: besplatne unutrašnje vrećice koje se koriste za umotavanje povrća i voća u supermarketima zapravo su se povećale u upotrebi. Plaćene vanjske torbe su se smanjile, besplatne unutrašnje torbe povećale, neto efekat je snižen. 2020. godine, NDRC i Ministarstvo ekologije i okoliša izdali su nove propise kojima se zahtijeva od supermarketa velikih gradova da prestanu koristiti-nerazgradive vreće do kraja godine{14}}. Šangaj je 2021. otišao dalje, jednostavno zabranivši supermarketima da daju bilo kakve plastične kese za kupovinu, dozvoljeno je prodavati samo platnene i najlonske kese, u rasponu od 1 do 39 juana.
Ruanda ih je potpuno zabranila 2008. Proizvodnja, uvoz, prodaja, upotreba, sve je zabranjeno. Teške kazne, 500 dolara za pojedince, 40.000 dolara za preduzeća. Provjera prtljaga na granici. Kigali je zaista postao čistiji, o tome su mnogo puta izvještavali strani novinari. U oktobru 2019. proširili su zabranu na svu-plastiku za jednokratnu upotrebu.
Kenija je uslijedila u avgustu 2017. Prije toga bilo je 176 fabrika plastičnih kesa, 60.000 radnika. Nacionalna uprava za okoliš (NEMA) podržala je studiju koja je otkrila da više od polovine goveda na periferiji gradova ima plastične vrećice u stomaku. UNEP je rekao da kenijski supermarketi izdaju 100 miliona vreća godišnje. Kazne zabrane su teške kao i za Ruandu. Osam mjeseci kasnije zvaničnici su rekli da je djelotvorno. Tanzanija, Burundi, Južni Sudan kasnije su izdali slične zabrane.
SAD nemaju federalni zakon. Kalifornija je 2014. zabranila tanke torbe, a kasnije ih je zabranio i New York. Druge države se nisu pomjerile. Koliko ih Amerikanci koriste godišnje? Često citirana brojka je 365, iz Centra za biološku raznolikost. Podaci EPA za 2018. kažu da je u toj godini proizvedeno 4,2 miliona tona plastičnih vreća, vreća i omota, reciklirano 420.000 tona, stopa recikliranja oko 10%.
Australija nema nacionalno zakonodavstvo. Dva velika supermarketa, Coles i Woolworths, sami su 2018. godine odlučili da ne pružaju-kese za jednokratnu upotrebu. Tri mjeseca kasnije potrošnja je pala za 80%. Ovi podaci se nalaze na Wikipediji, citirajući tadašnje vijesti.
Podaci Ministarstva životne sredine Indonezije za 2020. kažu da 10 milijardi plastičnih vrećica svake godine direktno ulazi u okoliš, otprilike 85.000 tona. U Džakarti je 2019. 34% otpada bilo plastično. Vlada kaže da želi smanjiti zagađenje mora plastikom za 70% do 2025. godine. Ali ne postoji zabrana plastičnih vrećica širom zemlje. Neki gradovi su počeli da naplaćuju naknade, a implementacija je upitna.
Cilj EU od 40 vreća je do kraja 2025. Trenutno u prosjeku 65. Neke zemlje su odavno ispunile cilj, neke ga vjerovatno neće ni do tada. Izvještaj Eurostata navodi da su dio razloga za tako velike razlike u nacionalnim podacima različite statističke metode, te se ne može u potpunosti isključiti da su neke ekstremne brojke uzrokovane metodološkim problemima.
